Tri tone i domet do šest tisuća kilometara: Europska zemlja predstavila svoju prvu interkontinentalnu balističku raketu

ICBM nazvan Yildirimhan – što na turskom znači „munja” – razvijen je u istraživačko-razvojnom centru Ministarstva obrane, a predstavljen je u utorak na sajmu SAHA 2026 Defence and Aerospace Exhibition u Istanbul Expo Centru, piše Al Jazeera.

Što znamo o projektilu Yildirimhan i zašto je važan?

Yildirimhan ima domet od 6.000 kilometara. Prema Federaciji američkih znanstvenika, balistički projektili s dometom većim od 5.500 km klasificiraju se kao interkontinentalni balistički projektili (ICBM). Ako bi bio lansiran iz Turske, Yildirimhan bi mogao pogoditi ciljeve diljem Europe, Afrike i Azije.

Prema turskoj novinskoj agenciji Anadolu, projektil postiže maksimalnu brzinu od Mach 25, odnosno 25 puta veću od brzine zvuka. Ima četiri raketna motora i koristi tekući dušikov tetroksid kao gorivo. Bojna glava može nositi teret od 3.000 kg.

Turska još nije započela serijsku proizvodnju projektila.

Govoreći na sajmu u Istanbulu, ministar obrane Yasar Guler izjavio je:

„U ovom razdoblju u kojem je ekonomski trošak postao asimetrično oružje, Turska svojim saveznicima ne nudi samo oružane sustave, već i tehnologiju te održivu sigurnosnu ekonomiju.”

Stručnjaci smatraju da je predstavljanje turskog ICBM-a značajno iz više razloga.

Ozgur Unluhisarcikli, regionalni direktor think tanka German Marshall Fund, rekao je za Al Jazeeru:

„Po mom mišljenju, Turskoj ICBM nije potreban za odvraćanje neposredne sigurnosne prijetnje. Stoga nije toliko važan sam projektil koliko sposobnost njegove proizvodnje.”

Sigurnosni i obrambeni analitičar iz Istanbula Burak Yildirim rekao je da je razvoj ICBM-a neizravno važan i za turske civilne svemirske programe, posebno projekt Delta-V, čiji je cilj lansiranje turskih satelita pomoću domaćih raketa.

„Fizika dosezanja orbite i fizika interkontinentalne balističke putanje usko su povezane; tehnologija se preklapa. U tom smislu, sposobnost razvoja ICBM-a prirodan je, iako politički osjetljiv, derivat ozbiljnog svemirskog programa.”

Dodao je ipak da je na sajmu SAHA 2026 prikazan tek konceptualni model:

„Nema potvrđenih testova leta, tehničke specifikacije su ograničene, a ključni podsustavi nisu javno detaljno predstavljeni. Čak ni najizglednija buduća baza za testiranje – u Somaliji – još nije izgrađena. Ovo je najavljena ambicija, a ne operativna sposobnost.”

Ali Bakir, viši nerezidentni suradnik Middle East Council on Global Affairs, izjavio je da prototip predstavlja veliki iskorak za Ankaru.

„Ovaj razvoj simbolizira skok u raketnim sposobnostima i tehnološkom napretku Turske, omogućujući joj da se pridruži ekskluzivnom krugu zemalja koje posjeduju tako napredne obrambene tehnologije.”

Dodao je i da taj korak pokazuje odlučnost Ankare da ojača svoju vojnu moć, sposobnost odvraćanja i status regionalne sile šireg dosega.

Zašto je Turska razvila Yildirimhan?

Predstavljanje novog projektila dolazi usred ozbiljnih napetosti na Bliskom istoku.

Iako je na snazi krhko primirje nakon šestotjednog američko-izraelskog rata protiv Irana, situacija u regiji ostaje nestabilna. Iran nastavlja blokirati Hormuški tjesnac, dok SAD provodi pomorsku blokadu iranskih luka. Istodobno Izrael nastavlja kršiti primirja u Libanonu i Pojasu Gaze.

Ankara je u ožujku objavila da su NATO-ovi sustavi protuzračne obrane presreli balističke projektile usmjerene prema Turskoj. Iran je negirao odgovornost i sugerirao da bi iza incidenata mogao stajati Izrael.

Bivši izraelski premijer Naftali Bennett u veljači je izjavio da Izrael ne smije „zatvarati oči” pred Turskom, optužujući je da postaje dio regionalne osi slične iranskoj.

„Pojavljuje se nova turska prijetnja”, rekao je Bennett.

Turska je posljednjih godina sve oštrije kritizirala izraelske akcije u Gazi i na Zapadnoj obali, dok su odnosi Ankare i Tel Aviva značajno zahladili.

Bakir smatra da strah od Izraela nije glavni razlog razvoja ICBM-a, ali da je jasno kako Ankara želi poslati poruku i saveznicima i protivnicima, uključujući „sve agresivniji Izrael”.

„Ovaj razvoj dio je dugoročne vizije predsjednika Erdogana i AKP-a da smanje ovisnost o stranom oružju, povećaju samodostatnost i izgrade snažnu domaću obrambenu industriju.”

Yildirim dodaje da Turska želi „suvereno odvraćanje” jer smatra da apstraktna saveznička jamstva više nisu dovoljna.

„Najava Yildirimhana manje je vezana uz konkretnu prijetnju, a više uz poruku da Turska želi postati država koju nitko ne može prisiljavati – niotkuda.”

Koliko je značajna turska vojna moć?

Turska ima drugu najveću stalnu vojsku u NATO-u i postala je važan izvoznik oružja.

Još od 1980-ih razvija vlastitu obrambenu industriju, a tijekom 2010-ih snažno se okrenula domaćem dizajnu i proizvodnji zbog ograničenja pri kupnji stranog oružja.

Danas tisuće turskih obrambenih kompanija razvijaju kopnene, zračne i pomorske sustave.

Prema lokalnim medijima, turski obrambeni i zrakoplovni izvoz dosegnuo je rekordnih 10,05 milijardi dolara u 2025. godini.

Najpoznatiji turski izvozni proizvod je dron Bayraktar TB2, koji je izvezen u najmanje 31 zemlju, uključujući Ukrajinu, Irak, Keniju, Bangladeš i Japan.

Prema podacima SIPRI-ja, glavni kupci turskog oružja između 2021. i 2024. bili su Ujedinjeni Arapski Emirati, Pakistan i Katar.

Yildirim zaključuje:

„Povezivanjem s ICBM sustavima Turska poručuje da sebe vidi kao globalnog aktera – državu sposobnu projicirati utjecaj daleko izvan svog tradicionalnog geopolitičkog okruženja.”